Bit ću premijer dokle god to hrvatski narod bude htio. Imam i snage i energije i entuzijazma kao prvog dana!
(VIDEO) Birači bi morali znati hoće li DP i MOST u koaliciju s ljevicom, koja bi pravo na pobačaj stavila u Ustav! * Ne može biti akter „spasa“ onaj tko ruši sve, širi primitivizam, uglednim profesoricama govori da su priležnice, a ustavnim sucima da su bukve. Kao odgovorno društvo, moramo prokazati i izolirati Milanovića. * A i „spasa“ od čega? Od Pelješkog mosta, najveće zaposlenosti ikad, rekordnih plaća? Na što bismo se trebali vratiti? Na najgoru Vladu u povijesti kad su mirovine „porasle“ za 3%? * HSU i ide prvi put s HDZ-om zato što smo sveukupnu prosječnu mirovinu podigli za 62%, a sada najavljujemo njen daljnji rast na najmanje 750, izgledno 800 €.
Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Žarka Ivkovića:
Šest dana uoči izbora za Hrvatski sabor razgovarali smo s Andrejem Plenkovićem, predsjednikom hrvatske Vlade i premijerskim kandidatom HDZ-a. Ovi izbori neobični su zbog neustavnog angažmana Zorana Milanovića, koji se kao predsjednik Republike uključio u izbornu kampanju te donekle promijenio odnose političkih snaga i povećao izglede ljevice da preuzme vlast. No Plenković se ne slaže s tvrdnjom da je Milanović pomogao ljevici.
Jeste li sad, nakon Milanovićeva uključivanja, manje uvjereni u pobjedu nego 2020. godine?
Ne mislim da im je on pomogao. Više se stvorila percepcija u lijevim krugovima da je on nekakav faktor, ali budući da je to čisto kršenje Ustava i temeljnih načela našeg ustavnog poretka, on je u biti njima odmogao. Naime, dogodila su se dva efekta. Jedan je ogromna mobilizacija birača HDZ-a i naših partnera, koji nikad nisu bili motiviraniji da nam obnove povjerenje. A drugi pokazuju ankete, koje govore da smo u velikoj prednosti. Tako da ne vidim nikakav pozitivan efekt. Dapače, vidim veliku rezigniranost birača centra prema Milanoviću i njegovim podupirateljima, koji time što ga podupiru krše Ustav, i vidim sve veću potporu nama i našim partnerima.
Na čemu temeljite svoj optimizam, uvjerenje da će vam birači opet pokloniti povjerenje?
Na temelju rezultata proteklih osam godina. U dva mandata suočili smo se s najvećim izazovima nakon Domovinskog rata. Sve te izazove uspjeli smo primiriti, zaštititi građane, hrvatsku obitelj, hrvatskog radnika i poslodavca, te osigurati ne samo socijalnu koheziju nego i rast plaća. Plaće su u našem mandatu rasle prosječno 490 eura, mirovine 62 posto, minimalna plaća 103 posto... Došli smo sa 62 posto na 76 posto razvijenosti EU, što su, vjerujem, dosta dobri razlozi za optimizam.
A drugi je razlog to što smo, za razliku od naše političke konkurencije, pokazali da smo odgovorni i ozbiljni, da znamo upravljati zemljom i ostvarivati strateške ciljeve.
U mandatu vaše Vlade, svjesni ste i sami, nije sve bilo dobro. Spomenimo samo sporu obnovu nakon potresa, kadrovske probleme... Kad biste mogli vratiti vrijeme, što biste sad učinili drukčije?
Što se tiče obnove, sjetimo se prije svega razmjera šteta. Ni jedna druga zemlja nije imala tako razoran potres u svom glavnom gradu, i to u dijelovima grada gdje su zgrade stare više od sto godina i koje nisu građene po protupotresnim standardima. Štete su bile enormne. Nakon toga dogodio se razoran potres na Banovini. Temeljito smo analizirali i vidjeli kolike su štete. Za razliku od demagoga koji nisu činili ništa – tu su nam se pred Saborom vezivali ovi iz Možemo! jer da treba raditi donatorsku konferenciju – izborili smo se za milijardu eura iz Fonda solidarnosti, još milijardu i 550 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, tu su i zajmovi Svjetske banke i sredstva iz državnog proračuna. Sve skupa, tri i pol milijarde eura za obnovu. Znate, što su brojevi veći, to ljudi imaju manje osjećaja koliko je to novca.
I onda sam uspio dogovoriti s gospođom Von der Leyen da produžimo rok za provedbu Fonda solidarnosti, jer ne možete u 18 mjeseci konstruktivno obnoviti Zagreb. Imali smo odabir: vratiti sve u prijašnje stanje i moliti Boga da ne bude drugog potresa, ili obnavljati kako treba. Ne ide to preko noći. U tom smo procesu učinili dugoročno dobru stvar za Hrvatsku, a to je da ćemo imati praktički stare, a iznutra potpuno obnovljene konstrukcije i zgrade. Time smo riješili pitanje i učinkovitog korištenja sredstava i sigurnosti građana u budućnosti. Je li moglo biti brže? Jest. Bilo bi mi draže da je Branko Bačić prihvatio biti ministar recimo nakon što nas je napustio Darko Horvat.
Nudili ste tada Bačiću to mjesto?
Jesam. Da je on tada preuzeo obnovu, vjerojatno bismo bili u ritmu kakav smo ostvarili u zadnjih godinu i pol dana, jer njegovo uključivanje rezultiralo je velikim napretkom u procesu obnove. Dakle, ako bih nešto vratio nazad, onda je to taj naš razgovor, koji se godinu dana kasnije realizirao pozitivno. Tada se nismo uspjeli dogovoriti zbog njegovih obaveza u saborskom klubu. To je ono što bih htio da smo činili bolje.
A što se tiče kadrovskih pitanja, postoji ta neka teza o 30 ministara koji su otišli, a samo dvoje bivših ministara ima neku vrstu pravnog problema koji je vezan za vrijeme dok su bili članovi moje Vlade. Drugi su odlazili jer smo ih se mi riješili, primjerice ministara Mosta. Neki su napredovali, kao npr. Marija Pejčinović-Burić, neki su se zahvalili i otišli u Sabor... Ta je cirkulacija normalna. Evo, Macron je kraće francuski predsjednik nego ja hrvatski premijer, a promijenio je sto ministara.
Milanović je ustvrdio da je njegov motiv za izbornu kandidaturu imenovanje Turudića glavnim državnim odvjetnikom. Zbog tog imenovanja doživjeli ste brojne udarce, ne samo iz oporbe. Gledajući iz ove perspektive, da se sad bira glavni državni odvjetnik, biste li opet predložili Turudića?
To su krajnje jednostavne stvari. Iz ovog što sam ja vidio, njemu se imputira otprilike to je li bio s nekim u kontaktu. Što je rezultat? S kime god je bio u kontaktu, taj ne da nije doživio nikakvo pogodovanje nego su se dogodile osuđujuće presude za te ljude, ili su pak procesi još u tijeku. Iz mog kuta gledanja, potpuno je irelevantno s kime je on godinama prije imao kontakte. Relevantno je to da je proces odabira glavnog državnog odvjetnika proveden sukladno zakonskim odredbama.
S druge strane, riječ je o čovjeku koji je godinama u sudstvu. I ako nitko nije našao za shodno da ga sve te godine, dok je bio na važnim dužnostima u pravosudnom sustavu kao sudac, ne pita za zdravlje, kako sad može biti problem nešto što 2015. ni Milanović ni tadašnji ministri Orsat Miljenić i Ranko Ostojić ni glavni državni odvjetnik Cvitan ni šef SOA-e Lozančić nisu poduzeli ništa iako su znali za nekakav razgovor s Mamićem. Iz mog kuta gledanja, oni su krivi.
A to da netko tko godinama sjedi u DORH-u ili USKOK-u izvlači papire iz različitih spisa, ali ne u trenutku kad se ovaj kandidira... Ozbiljan državni odvjetnik koji je to vidio u spisu morao je upozoriti v. d. ravnateljice USKOK-a Željku Mostečak ili glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj-Šipek. A zašto je Milanović toliko protiv njega, to ja ne znam, to ćemo tek vidjeti.
Znači li to, da ste imali te papire, te spoznaje, da biste tada možda razmislili o imenovanju Ivana Turudića? Ili biste ga unatoč tome predložili?
Pa možda bih tada razmotrio. Sad mi se teško vratiti u taj film. Uzeo bih u obzir nešto što vidim na početku. Ali da prođe procedura, pa mi onda netko kasnije pametuje ili podmeće, onda to više nije bitno. To nije taština, nego normalan stav nekoga tko upravlja i ne dopušta da mu se baš svaka šuša razmeće demontiranjem zakonitih procesa.
Izborna kampanja dobrim se dijelom svela na sukob Milanović-Plenković. S obzirom na dugu povijest vaših odnosa, katkad se stječe dojam da je Milanović sve ovo poduzeo samo zbog želje da porazi vas osobno, da vam se revanšira. Je li moguće da ste mu vi najveći motiv?
Ne, on se nije kandidirao, on krši Ustav. Njegovo vrlo bizarno ponašanje počelo je s Draganom Kovačevićom, u devetom mjesecu 2020., dva mjeseca nakon što sam formirao svoju drugu Vladu. I od tada je suradnja postala nemoguća, a njegovo ponašanje postalo egzaltirano. Je li njegov pravi motiv nekakav revanš? Ja sam njega pobijedio 2016., a on nikad nije čestitao. Otišao je u privremenu političku penziju, vratio se 2019. sa sloganom “Normalno” i prevario većinu naroda.
Oni naivci iz DP-a, koje je tada vodio Škoro, glasali su za njega, a ne za Kolindu Grabar-Kitarović. Poručujem svim njihovim biračima da budu mudri i pametni, da ovaj put glasaju za HDZ, da ne ponove grešku dva puta. Drugi motivi nekoga tko krši Ustav i ponaša se protivno ustavnom poretku nisu relevantni. A ionako će izgubiti.
Je li Milanovićeva vlada nacionalnog spasa poruka Mostu i DP-u da ih želi u poslijeizbornoj koaliciji, ili stvarna namjera da s desnicom sastavi vladu koja bi trajala npr. godinu dana?
Vlada nacionalnog spasa od čega? Od rasta BDP-a, od najveće zaposlenosti u povijesti Hrvatske, najniže nezaposlenosti, od članstva u schengenskom prostoru, od eurozone, od budućeg članstva u OECD-u, od Pelješkog mosta, od druge cijevi tunela Učka, od koridora 5C, od LNG terminala na Krku, od autoceste do Siska? Ili od pomoći Hrvatima u BiH i cijeloj Bosni i Hercegovini da otvori pristupne pregovore s EU, za koje on nije učinio ni crno ispod nokta? Od svega toga nam treba spas? To je, naravno, lažna teza jer cijela je ta kampanja laž i prijevara. Oporba je toliko loša da u osam godina nisu smislili ništa protiv nas osim da smo baš svi korumpirani, izdajnici i da nas treba smijeniti.
Na što bi se Hrvatska trebala vratiti? Na najgoru vladu u povijesti kad su mirovine rasle 3 posto, a u mom mandatu 62 posto, kad su plaće rasle minorno, a u našem su narasle prosječno 500 eura...? Ljudi su već zaboravili da smo prije četiri godine isplatili plaće za 800 tisuća radnika u privatnom sektoru, održali na nogama 130 tisuća poduzeća i obrta subvencioniranom cijenom struje, plina i naftnih derivata. Pa nisu ostali na nogama zahvaljujući SDP-u ili Milanoviću, nego zahvaljujući nama. Ukupan iznos bio je 7,7 milijardi eura.
Pogledajte naše umirovljenike. Zašto Hrvatska stranka umirovljenika prvi put u hrvatskoj demokraciji ide s HDZ-om? Pa nisu oni s nama zato što sam zgodan ili smo im supersimpatični, nego zato što su vidjeli da smo ovih godina podigli najnižu mirovinu, obiteljsku mirovinu za 27 posto, indeksacijom povećali plaće na najvišu razinu i dali osam paketa pomoći svim umirovljenicima čija je mirovina manja od 880 eura. I najavljujemo rast prosječnih mirovina, najmanje na 750, izgledno na 800 eura.
Dakle, nema nacionalnog spasa od neke krize, jer to je kvaziteza o krizi i katastrofi. Ne daj nam, Bože, katarze koju bi nam donijeli Milanović i njegovi jataci.
Idemo sad malo na program HDZ-a. Uz veći natalitet, povratak iseljenih hrvatskih građana ključ je za demografsku revitalizaciju Hrvatske. Kojim mjerama kanite to postići i u kojem razdoblju?
Svjesni smo toga problema, kao što su svjesni i svi drugi u hrvatskom društvu. Mi smo i dosad poduzeli velik broj mjera, od povećanja rodiljnih naknada i naknada za dječji doplatak do ulaganja u 800 vrtića, s ciljem da 2030. godine baš svako dijete u Hrvatskoj ima mjesto u vrtiću. Najnovija mjera je to da ćemo svakoj majci za rođeno dijete dati godinu dana mirovinskog staža te će ona u svom radnom vijeku raditi godinu manje. Jednako tako, potaknut ćemo povratak hrvatskih ljudi iz inozemstva. Onaj tko je najmanje dvije godine bio vani prvih pet godina nakon povratka neće plaćati porez na dohodak.
Na kraju našeg idućeg mandata Hrvatska će doći na 80-82 posto razvijenosti EU, a kad nova članica dostigne taj prosjek – pokazuju to komparativne analize – val slobode kretanja unutar EU jenjava. Ljudi tada biraju. Premale su tada razlike u plaćama, a previše se gubi ako se odlazi iz svoje zemlje. Ekonomski razvoj ključ je koji će zaustaviti iseljavanje.
U ovoj kampanji vodi se i velika bitka za umirovljenike. Ljevica obećava brzo povećanje mirovina, je li to realno? Vi obećavate prosječnu mirovinu od 800 eura, kad to mislite ostvariti?
Za razliku od onih koji su u oporbi te imaju, recimo to tako, veću slobodu obećavanja, naš je pristup realan. Mi iz doprinosa za mirovinski staž danas osiguravamo otprilike 50-55 posto ukupnih sredstava koja se isplaćuje za više od 1,2 milijuna naših sugrađana koji su umirovljenici. Dakle, bez prihoda od poreza ne bismo mogli isplatiti mirovine. Naša je ambicija izdvojiti što je više moguće sredstava da bismo sugrađanima starije dobi omogućili pristojan život. Papir trpi sve, pa možemo napisati i da će mirovine narasti na 1500 eura, a onda ćete vi ili netko drugi za četiri godine pitati zašto ste obećali nešto što nije realno. Moja je politika da uvijek obećam manje, a isporučim više. To smo dosad učinili u svim segmentima svojih politika.
Što nudite mladima?
Već smo učinili čitav niz iskoraka. Različitim subvencijama pomogli smo da više od 35 tisuća mladih obitelji riješi stambeno pitanje, povećali broj mladih koji imaju ugovore na neodređeno vrijeme kako bi mogli planirati obitelj i rješavati stambeno pitanje... U idućem mandatu izaći ćemo s planom stambene politike jer to je ključan element da se pomogne mladoj generaciji i mladim obiteljima da steknu temeljnu sigurnost.
Idemo na postizborno vrijeme. Što kaže vaša računica, koliko biste mandata mogli osvojiti na ovim izborima? Manje ili više nego prije četiri godine kad ste ih osvojili 66?
Teško je prejudicirati. Anketa koju je objavila nacionalna televizija daje nam 60 mandata u Hrvatskoj. Dodamo li tri izgledna u 11. izbornoj jedinici, to su 63 mandata, dva više nego 2016. godine. Mislim da će rezultat biti u okvirima našeg zadnjeg rezultata, iz 2020. kad smo osvojili 66 mandata. To je realno jer ljudi su uglavnom svjesni svih ovih izazova koje smo imali, onoga što smo učinili, koliko smo se trudili. Ako je bilo grešaka, nastojat ćemo ih popraviti. Te greške, ako su se i dogodile, nisu bile namjerne, nisu bile dio politike, nego su bile možda više propust pojedinaca.
Što se tiče kalkulacije, pričekao bih izbornu noć, a mi ćemo se truditi ostvariti maksimalne rezultate i rastumačiti biračima da je bolje okupljati glasove, a ne ih raspršiti. Pogotovo ne davati opcijama koje su desno od nas, a kasnije bi podržavale ljevicu. To bi bilo najveća pogreška. U konačnici, ljudi moraju znati što u biti podržavaju ako SDP, Most, DP, Možemo! i ostali sutra idu skupa. Recimo, želi li birač Mosta ili DP-a biti u koaliciji s onima koji bi pravo na pobačaj stavili u Ustav? Hoće li se ovi iz Možemo! ili SDP-a složiti s DP-om da se deratificira Istanbulska konvencija, da se smanji broj zastupnika nacionalnih manjina? Ili da se izvede vojska na granice?
To je, dakle, kaotični politički skup aktera koji u biti dobivaju malo sami od sebe i onda izmišljaju priče o kaosu u zemlji. Takav problem, kako ga oni nastoje prezentirati, ne postoji. Borba protiv korupcije? Više je bilo borbe protiv korupcije u našem mandatu nego u mandatima svih drugih vlada zajedno. Znate zašto? Jer ne utječujemo ni na DORH ni na USKOK ni na policiju. Kad ste čuli od mene “ovoga ćemo uhapsiti”, ili “taj će biti u zatvoru”, kao što Milanović u zadnje vrijeme govori za Butkovića. Što je to? Kakva je to demokratska vrednota da netko iz izvršne vlasti kaže da ćemo nekoga hapsiti. To je Milanović rekao i 2016. u sučeljavanju pa je izgubio. Te autoritarne manire u demokraciji, u Hrvatskoj 2024. ne prolaze. Ljudi su toga svjesni.
DP vam 2020. nije trebao, no aktualne ankete pokazuju da bez njega nećete moći do većine u Saboru. Njima je pak neprihvatljiva suradnja sa SDSS-om, jeste li spremni na kompromise te vrste?
A što bi bilo obrnuto, da DP recimo ode s Milanovićem, a manjine podrže tu varijantu? Bi li DP tada bio s njima? To se neće dogoditi, ali kad već pitate hipotetski, da i ja hipotetski odgovorim. Što je pravi problem? To je ekipa koja je u izbornoj noći 2020., kad su vidjeli da gube i da nam ne trebaju, i dalje imala narativ “može HDZ, ne može Plenković”. To je ekipa iz čijeg je miljea došao Bezuk. Pa nije on došao slučajno tu pred Banske dvore pucati po hrvatskom policajcu Oskaru Fiuriju. To su ljudi koji se pozivaju na Tuđmana, a utemeljitelj HDZ-a radio bi sve što mi radimo danas. Prodaju bozu biračima desnice da mi radimo drukčije nego što bi on radio. A Tuđman je u svojim vladama imao predstavnike nacionalnih manjina. Kakva je to uopće retorika koja bi 2024. isključila dio političkih aktera koji su u našem izbornom sustavu, tu gdje ih je postavila država baš u vrijeme predsjednika Tuđmana. Takva je retorika neprihvatljiva. Oni ne nude ništa konkretno. Ako ti je cijela politička filozofija “neću sa Srbima”, “stavit ću vojsku na granicu” ili “neću slušati Bruxelles”, dakle te polustupidne teze, što to znači? Onda nećeš obilaznicu Vukovara, nećeš srijemsku transverzalu, nećeš novac za veleučilište u Vukovaru, za studentski dom... Što hoćeš?
Strašno je da akteri na političkoj sceni zemlje, koja je sad već više od deset godina u EU, imaju retoriku kao da nas je netko uvukao u to članstvo, a da mi nismo htjeli. To dolazi iz mentalnog sklopa ljudi koji tome nisu ništa pridonijeli. I onda lakonski govore da je to sve bezveze. Pa to ne prolazi. Ljudi su informirani, nisu naivni.
Kako komentirate zaokret Možemo!, koji poručuje da neće podržati Milanovićevu vladu u kojoj je desnica?
Oni se bore za birače ljevice, žele pokazati koja je ljevica autentičnija. Za nas je to manje relevantno. Nama su važna naša postignuća, naša vizija Hrvatske, naša poruka hrvatskim biračima da smo oni u koje se može pouzdati, da će Hrvatska ostati politički stabilna, sigurna i u obrambenom smislu. Ne dolaze ovamo Rafalei zato što nam ih Francuzi poklanjaju, nego zato što smo financijski dovoljno jaki da ih kupimo. Ne dolaze nam borbena oklopna vozila Bradley zato što su nam ih Amerikanci poklonili, nego zato što imamo snage remontirati ih u “Đuri Đakoviću”. Dolaze crni jastrebovi, dolaze ulaganja u hrvatsku policiju na schengenskoj granici.
Mi smo Vlada koja poštuje žrtvu hrvatskih branitelja, brine se o hrvatskim ratnim vojnim invalidima uz vodstvo Tome Medveda, koja poštuje temelje hrvatske države. Tu su i vanjska i unutarnja sigurnost, ekonomska otpornost, gospodarski rast, najveća zaposlenost, najniža nezaposlenost. To su naša postignuća i naši programi i vizije. A kad dovedemo Hrvatsku, nakon eura i Schengena, u OECD, bit ću sretan što smo zaokružili naše međunarodno političko i ekonomsko pozicioniranje. I što sam Hrvatsku iz rejtinga koji je u vrijeme Milanovića bio na razini smeća digao na najviši povijesni kreditni rejting.
A onda, povrh toga, odaziv hrvatskih građana na kupnju prve narodne obveznice i dvaput na kupnju trezorskih zapisa bio je sto posto veći od očekivanja. Ljudi uzmu svoju štednju iz komercijalnih banaka i ulože u državne vrijednosnice. Pa nema većeg povjerenja i signala da zemlja ide u dobrom smjeru. Kakva kriza, kakav kaos!? Pogledajte golema ulaganja u obnovu, sve je to netko osigurao. To se ne događa samo od sebe, neki ljudi za to su se borili i mučili. A sad, hoće li to svi vidjeti i prepoznati... Narod će odlučiti, a ja ću poštovati što god narod odluči. Jer poštujemo i Ustav i zakone.
Uskoro u Hrvatsku stiže prvih šest borbenih zrakoplova Rafale. Je li vas iznenadilo to što ih sad i Srbija želi kupiti?
Nije me iznenadilo. Važno je da su naši Rafalei tu, da smo taj proces proveli vrlo transparentno. Prvih šest bit će tu uoči operacije “Bljesak”, što mi je jako drago. S obučenim pilotima i tehničarima. A do kraja godine dolazi još šest.
Što će biti s idejom da Srbija nabavi Rafale? Ti su razgovori tek u početnoj fazi. Mi smo potpisali strateško partnerstvo s Francuskom, što je jako dobro. Na taj način malo smo diverzificirali tradicionalne percepcije o našoj međunarodnoj pozicioniranosti ili vezanosti samo za neke druge velike sile i glavne europske zemlje. Mi smo tu stabilni. Jačat ćemo svoju obranu i pratiti što rade drugi.
Osvojite li novi mandat, hoće li to biti vaš posljednji premijerski mandat? Kakvi su vam planovi?
Realno, nema veće časti ako se bavite politikom nego biti predsjednik vlade svoje zemlje. Sve iznad toga manje je od ovoga što radim sada. Ja sam još itekako motiviran i u još relativno dobroj formi i snazi. Imam 54 godine, krasnu obitelj, svoju suprugu Anu, troje krasne djece i dok imam njihovu snažnu potporu i motiva i snage da ovo radim, ja sam spreman ići pred hrvatske građane, pred hrvatski narod i tražiti povjerenje za smjer Hrvatske koji smatram da je koristan i dobar, da je uključiv.
Žao mi je što nismo uspjeli, u ovako polariziranoj atmosferi, imati malo više dijaloga s opcijama koje se nužno ne razumiju, ali to nije do nas. Sjetit ćete se, na početku svoga drugog mandata odmah sam pozvao sve lidere parlamentarnih stranaka na razgovor i svi su odbili. Što je bila strateška greška tih ljudi. Htio sam, uoči kriza koje su dolazile, da imamo malo više zajedništva i konzultacija. I bili smo spremni na to. Oni su to svi lakonski odbili. Na svim “aktualcima” u Saboru oni su 90 posto pitanja postavljali isključivo meni i tako stalno ojačavali tu konfrontaciju. I nismo uspjeli osvariti dijalog. U idućem mandatu ipak bih pokušao ostvariti neke mehanizme konzultiranja s oporbom.
A što je s predsjednikom Republike Milanovićem?
Milanović sve vrijeđa i kreira jako lošu atmosferu u hrvatskom društvu i u hrvatskoj politici. On je remetilački faktor. Ne može biti akter nekakve vlade kvazinacionalnog spasa netko tko ruši sve, tko vašim kolegicama govori da su kreštalice, tko uglednim profesoricama govori da su priležnice, ustavnim sucima da su bukve... To nije naš “cup of tea”. To je potpuno drugi svijet, potpuno druga metoda, potpuno druga percepcija javnoga posla. I mislim da svi zajedno, kao društveno odgovorni akteri, moramo to prokazati i izolirati ga od ostalih. Što će nam to, nama to ne treba. To može trpjeti samo netko tko mu je najbliža familija i tko u njemu vidi svog političkog idola. Ali to je mali broj ljudi. Svi ostali neće to. Ljudi ne vole divljaštvo, primitivizam i vulgarnost. Ja to vidim i osjećam. I to se na ovim izborima jako osjeća. Na terenu se to baš vidi. Ovo što govorim nije samo moj dojam.
Ako sam dobro razumio...
Ja sam tu dokle treba, ako je to pitanje. Tu sam dokle hrvatski narod to bude htio. Što se mene tiče, ja još imam snage i energije i entuzijazma.